Bosnian (BA)

Pretraživanje

Glavni Meni

Kontakt

Karabeg Medical Group

Himze Polovine br. 39
71 000 Sarajevo; BiH

tel:  +387 33 556 556
fax: +387 33 556 555

e-mail: informacije@karabeg.com

Paraliza facijalnog nerva

Paraliza facijalnog ili ličnog (sedmog moždanog) živca zapravo je simptom, znak ili posljedica neke druge bolesti ili patološkog stanja, a ne bolest u užem smislu te riječi.

 

Paraliza facijalnog nerva

Posljedice njegove bolesti ili ispada njegove funkcije mogu dovesti do teških estetskih, funkcionalnih, ali i psihičkih poremećaja

 

Piše: Docent dr sci primarijus dr R.Karabeg

Paraliza facijalnog ili ličnog (sedmog moždanog) živca zapravo je simptom, znak ili posljedica neke druge bolesti ili patološkog stanja, a ne bolest u užem smislu te riječi. Lični živac je odgovoran za mimiku našeg lica, omogućuje mu pokretljivost, a to odražava naše raspoloženje. Lice je dio ljudskog tijela koji je najviše izložen pogledu drugih i ima važnu ulogu u komunikaciji s ljudima i okolinom.

Kako je za izgled lica odgovoran lični živac, posljedice njegove bolesti ili ispada njegove funkcije mogu dovesti do teških estetskih, funkcionalnih, ali i psihičkih poremećaja. Upravo zbog toga oduvijek se istraživala funkcija ličnog živca i mogućnosti njegova obnavljanja nakon neke bolesti ili raznih patoloških stanja.

Lični živac je sedmi moždani živac (ljudsko biće ima 12 pari moždanih živaca) koji inervira veliku skupinu ličnih mišića i omogućuje njihovu pokretljivost pa njegovo i najmanje oštećenje dovodi do paralize ili slabosti tih mišića. Postoje brojni uzroci nastanka tog poremećaja. Ima sigurno pedesetak bolesti i stanja koja dovode do oduzetosti ličnog živca, bolje reći mišića koje inervira. Budući da ne možemo govoriti o svakom uzroku pojedinačno, navest ćemo neke etiološke skupine. To su različite neurološke bolesti mozga i živaca, obično degenerativne, tumori, upalne bolesti, metabolički poremećaji, imunološke bolesti, traume glave i živca, neki rijetki sindromi, prirođene paralize živca i oduzetosti nastale kao posljedica cijepljenja ili hirurških zahvata itd.

Uzroci nastanka paralize

Iako su uzroci nastanka brojni, moramo naglasiti da je u praksi najveći broj facijalnih paraliza nepoznatog uzroka (tipična Bell-ova paraliza) kod kojih u većini slučajeva dolazi do potpunog oporavka živca (u 70% slučajeva). U bolesnika sa ‘’suhim okom’’potpuni oporavak se postiže u samo 10% slučajeva.

Godinama oduzetosti nazivamo Bellovim paralizama u čast Charlesa Bella koji je prvi u XIX stoljeću opisao motornu funkciju tog živca. Godinama se mislilo (a i danas neki tako smatraju) da je Bellova pareza posljedica izlaganja živca hladnoći (propuhu) pa su je neki autori nazivali i reumatskom paralizom facijalisa.  U anamnestičkim podacima takvih pacijenta često nailazimo na informaciju o duljoj izloženosti propuhu, ventilatorima, klimama, otvorenim prozorima u automobilima (profesionalni vozači). Uzrok paralize mogla bi biti i smanjena opskrba živca krvlju (ishemija) ali i kompresivni otok živca u njegovom koštanom kanalu u sljepoočnoj kosti. U današnje vrijeme prevladava teorija o Bellovoj parezi kao posljedici upale koja je nastala infekcijom virusima (Herpes simplex ili Herpers zoster).

Ulaže se veliki trud u otkrivanje uzroka oduzetosti, kako bi se što prije mogla započeti odgovarajuća terapija. Kako god nastala, pasraliza ličnog živca uvijek dovodi do funkcionalnog, estetskog, ali i psihičkog poremećaja koji nastaje kao posljedica prva dva. Periferna paraliza uzrokuje asimetriju cijele polovice lica, tj. jedna polovica lica izgleda oslabljeno, obješeno, mlohavo, istostrani usni kut je obješen, a osoba ne može naborati polovicu čela, ne može zatvoriti oko na toj strani. Pri pokušaju zatvaranja oka, očna se jabučica okreće prema gore i u očnom rasporu vidi se samo bjeloočnica.

Postoje poteškoće pri žvakanju hrane jer zalogaj ostaje između zuba i obraza, a još veće su tegobe pri uzimanju tekućine koja ističe van kroz mlohavi usni kut. Mogu se pojaviti poremećaji izlučivanja pljuvačke i suza kao i smetnje okusa i osjeta u prednje dvije trećine jezika. Zbog uvlačenja nosnog krila može doći i do otežanog disanja na nos. Kao posljedica nemogućnosti normalnog zatvaranja oka, često dolazi do upala spojnice ili rožnice oka.  Dijagnoza kljenuti ličnog živca postavlja se na temelju brojnih dijagnostičkih parametara i sama dijagnostička obrada vrlo je opsežna, za što nemamo prostora.

Iako postoje patološka stanja kod kojih se živac više nikada ne oporavi, što u trenutku pojave prvih simptoma ne možemo znati, do završetka dijagnostičke obrade ponekad mora proći određeno vrijeme koje može biti dragocjeno. Kada govorimo o hirurškom liječenju, ono ima stroge i određene indikacije i obično se provodi kod paraliza poznatih uzroka nastanka. Pri tome se živac može oslobađati od izravnih i neizravnih pritisaka, njegovi se prekinuti dijelovi mogu ponovo spajati; može se premostiti s drugim živcima ako dijelovi nedostaju; može se raditi šivanje sa 12. moždanim živcem ili učiniti plastično -rekonstruktivni zahvati na mišićima lica što podrazumijeva transfer žvačnih mišića koji su inervirani 5. moždanim živcem za povratak funkcije usta i oka.

Liječenje oduzetosti

Postoje brojne operativne tehnike a sve one pripadaju području otorinolaringologa i plastično-rekonstruktivnog hirurga, koji obavljaju takve zahvate ili eventualno neurokirurga ako je oštećenje živca više centralno.
U liječenju oduzetosti mišića inerviranih ličnim živcem važno je naglasiti da bez obzira na uzrok, liječenje treba započeti što prije i propisanu terapiju treba provoditi uporno i redovito te strpljivo čekati ishod liječenja koje je obično dugotrajno.