English

Search

The Main Menu

Contact

Karabeg Medical Group

Himze Polovine br. 39
71 000 Sarajevo; BiH

phone:  +387 33 556 556
fax: +387 33 556 555

e-mail: informacije@karabeg.com

Otkrivanje raka u početnoj fazi
There are no translations available.

“Idealan tumorski marker bio bi onaj koji se može otkriti u krvi i koji bi bio pozitivan jedino u pacijenata s malignom bolešću, čija bi se koncentracija podudarala sa stadijem bolesti i odgovorom na liječenje, koji se izlučuje u samo jednom tkivu te koji bi bio lako mjeren i lako ponovljen. Ove kriterije ne zadovoljava za sada niti jedan pronađeni tumorski marker.”

 

Otkrivanje raka u početnoj fazi

Šta su tumorski markeri i kada se koriste

Ne postoji nijedan marker koji bi bio dovoljno praktičan i jeftin da bi se mogao široko koristti kod zdravih osoba za dijagnostiku karcinoma

Piše: Docent dr sci primarijus dr R.Karabeg

Tumorski markeri su molekule koje se u većim koncentracijama nego što je normalno pojavljuju u krvi, mokraći i/ili tkivu bolesnika s određenim vrstama karcinoma.  
Tumorske markere proizvodi tumor ili tijelo domaćina kao odgovor na prisutnost karcinoma ili nekog dobroćudnog stanja. Njihovo mjerenje i identifikacija su korisni za dijagnozu, liječenje karcinoma i praćenje terapijskog uspjeha.

Svrha mjerenja tumorskih markera

Mjerenje tumorskih markera služi u četiri svrhe:
1. provjera zdravih ljudi ili ljudi s većim rizikom za obolijevanje od karcinoma
2. dijagnosticiranje karcinoma ili posebnog tipa karcinoma
3. određivanje prognoze bolesti za pacijenta
4. praćenje tijeka ozdravljenja i uspjeha terapije nakon kirurškog zahvata, radioterapije ili kemoterapije

Do danas je poznato oko stotinu tumorskih markera. Najpoznatiji su Karcinoembrijski antigen (CEA) , Alfa-fetoprotein (AFP) , CA 125, CA 19-9, CA 15-3, CA 27-29, Prostatični specifični antigen (PSA) , Prostatična kisela fosfataza, Humani korionski gonadotropin (HCG) , Laktat dehidrogenaza (LDH) , Neuron specifična enolaza (NSE) , Galaktozil transferaza i Imunoglobulini.
Postoje  protutijela na sljedeće stanične “biljege”: antigene neuralnoga tkiva (biljeg protein S-100) , antigene krvnih grupa (tumorski vaskularni biljezi su faktor VIII, CD 31, CD 34) , intermedijarne filamente-za dokazivanje npr. sarkoma služi vimetin itd.

Idealan tumorski marker

Idealan tumorski marker bio bi onaj koji se može otkriti u krvi i koji bi bio pozitivan jedino u pacijenata s malignom bolešću, čija bi se koncentracija podudarala sa stadijem bolesti i odgovorom na liječenje, koji se izlučuje u samo jednom tkivu te koji bi bio lako mjeren i lako ponovljen. Drugim riječima, Idelani tumorski marker bi trebao biti visoko specifičan (ne može se otkriti u zdravih osoba) , visoko osjetljiv (može se otkriti u početnom stadiju bolesti) i kolerirati s stadijem i veličinom tumora. Zbog velike različitosti malignih tumora čak i na istom organu, ove kriterije ne zadovoljava za sada niti jedan pronađeni tumorski marker..
Ne postoji nijedan marker koji bi bio dovoljno praktičan i jeftin da bi ga se moglo široko koristiti kod zdravih osoba za dijagnozu karcinoma.

Mjerenje koncentracije tumorskih markera je korisno kad se koristi zajedno s drugim pretragama. Mjerenje njihove razine kao jedine dijagnostičke pretrage nije dovoljno za dijagnozu karcinoma zbog slijedećih razloga:
- tumorski markeri mogu biti povišeni i kod osoba s određenim dobroćudnim stanjima
- tumorski markeri nisu povišeni kod svake osobe koja boluje od karcinoma, osobito u ranim stadijima bolesti
- mnogi tumorski markeri nisu specifični za jedan poseban oblik karcinoma već mogu biti povišeni kod više vrsta zloćudnih

Utrka za otkrivanjem tumorskih markera je počela još prije 150 godina. Tada je otkriven prvi tumorski marker , tzv. Bence Jonesov protein u mokraći osobe koja je oboljela od multiplog mijeloma. nažalostr, niti jedan marker nije dovoljno osjetljiv ili specifičan za određenu vrstu tumora te nije postao rutinski dijagnostički test.
Na primjeru CEA, AFP i PSA pokušati ćemo približiti problematiku našem širem čitateljstvu.

Karcinoembrijski antigen (CEA)

CEA je jedan od prvih klinički korištenih tumorskih markera. Spada u skupinu onkofetalnih antigena koji se normalno izlučuju u embrionalnom i fetalnom razvoju, kod odraslih se nalaze u vrlo niskim koncentracijama, ali ih tumori mogu ponovno izlučivati u većim količinama. Iako je CEA prvi put prepoznat kod bolesnika s karcinomom debelog crijeva, abnormalna razina CEA u krvi nije specifična ni za karcinom debelog crijeva niti za malignu bolest općenito.

Povišene CEA vrijednosti mogu se pronaći i kod niza drugih karcinoma uključujući melanom, limfom, karcinom gušterače, želuca, vrata maternice, bubrega, štitne žlijezde, jetre, jajnika, pluća i dojke, međutim najčešće se koristi u dijagnostici debelog crijeva, osobito kad je u pitanju metastatska bolest.

 

Može se naći i u dobroćudnim stanjima kao što su ciroza, upalna bolest crijeva, kronična plućna bolest i upala gušterače. CEA se koristi za kontrolu povrata bolesti nakon liječenja. Istraživanja pokazuju kako porast razine CEA prethodi nekoliko mjeseci kliničkim znakovima povrata bolesti te bi njegovo određivanje trebalo raditi često.

AFP je važan za dijagnozu hepatocelularnog karcinoma (karcinoma jetre) te može biti koristan i za probir. Povišenje razine AFP češće je u područjima gdje je hepatocelularni karcinom endemičan (Afrika) te kod pacijenata s pozitivnim antigenom na hepatitis B (pozitivan HbsAg). Povišen AFP je jedan od najpouzdanijih pojedinačnih pokazatelja maligne bolesti koji je danas dostupan. Kao takav mogao bi se koristiti kao metoda probira kod populacije pod rizikom za razvoj karcinoma jetre. AFP je rijetko povišen kod zdravih osoba, a povećava se kod svega nekoliko bolesti. AFP je povišen i kod tumora zametnih stanica testisa i jajnika, a rjeđe je povišen kod karcinoma gušterače, želuca, debelog crijeva i pluća. Povišenje njegove razine ne mora nužno biti povezano s metastazama u jetru.

Prostatični specifični antigen (PSA)

PSA je glikoprotein čija je uloga vjerojatno razgradnja sjemenskog ugruška. U niskim koncentracijama prisutan u krvi svih odraslih muškaraca. Proizvode ga normalne i abnormalne stanice prostate. Budući ga proizvodi jedino prostata posjeduje barem jednu karakteristiku idealnog tumorskog markera: tkivnu specifičnost. Povišene vrijednosti PSA mogu se naći u krvi muškaraca s dobroćudnim bolestima prostate kao što je upala prostate (prostatitis) i benigna hiperplazija prostate (dobroćudno povećanje često kod starijih osoba) te kod zloćudne bolesti prostate. Iako PSA ne može razlikovati dobroćudna od zloćudnih stanja, njegova povišena vrijednost ukazuje na potrebu obavljanja pregleda i dodatnih testova kako bi se isključila ili potvrdila prisutnost karcinoma.

Mjerenje razine PSA korisno je za praćenje uspjeha terapije karcinoma prostate te kontrolu povratka bolesti nakon završenog liječenja. Tijekom kontrola jedna vrijednost može pokazati srednje visoke vrijednosti što ne mora nužno ukazivati na ponovni rast tumora. U kontroliranju je važniji trend, odnosno postoji li porast PSA kad se kroz duže vrijeme često rade mjerenja. Jedno mjerenje samo po sebi ne daje mnogo informacija. Rrazina PSA odgovara stadiju i volumenu karcinoma.

Znanstvenici istražuju PSA kako bi omogućili otkrivanje karcinoma kod naizgled zdravih muškaraca te povećali pouzdanost testa kako bi se lakše razlikovala dobroćudna od zloćudnih stanja.
Glavna svrha određivanja (vrijednosti) tumorskih markera, za sada, jeste praćenje progresije bolesti i odgovor na terapijski tretman. Međunarodno Udruženje ISOBM (International Society Of Oncodevelopmental Biology and Medicine) utvrdila je kriterijume za tumačenje nalaza tumorskih markera: povišenje koncentracije za oko 25% odgovara progresiji (napredovanju) bolesti a pad koncentracije markera više od 50% znači djelomični oporavak (remisiju).

Tumorski markeri nemaju specifičnost za organ (osim PSA za prostatu i tireoglobulina za štitnu žlijezdu) i upravo zbog toga se ne koriste za određivanje lokalizacije tumora.
Neće svaki tumor uzrokovati povišenje koncentracije tumorskih markera u krvi. Dakle, potpuno je jasno da se tumorski markeri ne smiju /mogu koristiti kao izolirani pokazatelj u dijagnostici zloćudnih bolesti.

Činjenica je da povećana koncentracija markera u krvi, mokraći i likvoru može uputiti na postojanje maligne bolesti. Svakakao da je poznavanje faktora koji utječu na laboratorijske analize tumorskih markera (način uzimanja krvi, laboratorijska metoda dokazivanja, uzimanje nekih lijekova, pušenje itd) važno za interpretaciju nalaza i dobijenih vrijednosti. Ako se uzme u obzir činjenica da se laboratorijske vrijednosti razlikuju od čovjeka do čovjeka i od laboratorije do laboratorije, jasno je da se konačna dijagnoza može postaviti jedino (patohistološkom) analizom tkiva. Ipak, medicinska saznanja i otkrića tumorskih markera, daju veliku nadu u moguće rano otkrivanje raka.

Ukoliko se bude mogla primjenjivati kao „skrining-metoda“, u kombinaciji sa drugim dijagnostičkim procedurama, osobito ultrazvučnim analizama, CT-om i uz pomoć MRI, određeni tumori će biti otkriveni u ranijoj fazi s većim šansama za izlječenje.